недеља, 18. април 2010.

Bre

Bre


Momo Kapor

  Jedan od naših najpoznatijih pisaca i slikara Momo Kapor je napisao ovaj tekst čija tema nosi opise srpske tradicije i delove koji je čine takvom. Priča počinje tako što u posetu Srbiji na deset dana dolazi princeza Jelisaveta Karađorđević. Pri poseti svog rodnog mesta ona odlazi u Beli Dvor, razgleda ga i bledo se priseća svog detinjstva. Momo kaže da za razliku od onih koji su se u svetu obogatili preko noći i sada imaju svakakve primedbe na ovu zemlju, princeza je zavolela sve njene osobine, ljude i način života. A imala je i razloga da sve ovo zavoli. Kao što je Momo Kapor pokušao da prikaže naši običaji, oblačenje su toliko jednostavni ali naša lepota nije sačinjena od onoga što imamo ili nosimo, naša lepota je sačinjena od nas samih, naših osmeha, druželjubivosti i humora. Iako se ovi kvaliteti uglavnom ne primećuju pored svih materijalnih stvari koje poseduju druge zemlje tokom godine, ipak ima jedan raspon vremena kada je Srbija i ljudi u njoj najlepši. To je leto, tada kada se šminka topi, bunde ne nose i šeširi skidaju tada kada više niko ne može da parira našoj lepoti materijalizmom, tada je dovoljna samo jedna majica i farmerke da bi iskazala lepotu naših žena. Njegova misao je bila prekinuta od strane princeze koja mu je rekla da se ne dere jer je dosad već dovoljno dobro naučila srpski.

Pored toga što smo veseo i glasan narod postoji i nešto u našem jeziku što je od posebnog značenja, nešto što ni princeza nije mogla da shvati sve dok nije došla ovde. U pitanju je samo jedna reč, ili rečca, jedan turcizam koji koristimo u svakodnevnom životu, a to je bre. Kao i ostale nacije i mi imamo ovu reč koja naizgled ne znači ništa ali ipak može imati toliko značenja koje ne možete čak ni zamisliti. Kao što je iskazano u priči možemo je koristiti u kontekstu koji je: potcenjivački, izazivački, nežni, prepotentni, filozofski, ljubavni i mnogi drugi. Ja ga koristim stalno, i svi Srbi koje poznajem pa čak ni intelektualac kao što je pisac ovog teksta nije mogao na kraju da se suzdrži nego da princezi odgovori sa rečcom bre.

петак, 16. април 2010.

недеља, 11. април 2010.

Raspust

Za Uskršnji raspust sam putovala u rodni kraj moje majke tj. Pirot. Tamo imam kuću koja se nalalzi u Čerdeset- šestoj Diviziji. Ova ulica je poznata po tome što su sva deca u njoj devojčice, tako da dok sam bila tamo imala sam puno drugarica i sa njima sam se svakodnevno družila. Igrale smo odbojku i košarku, zajedno kuvale i uveče išle u grad. Najlepše sećanje sa ovog raspusta je bilo kad smo za Uskrs svi zajedno odlučili da napravimo piknik na stadionu. Poneli smo svakakve grickalice ćebiće lopte i uživali u suncu dok smo se kucali sa dekorativno ukrašenim jajima.Tamo smo proveli ceo dan jureći se sa još nekim društvom iz drugih ulica. Na kraju smo se svi smirili i uživali u divnom zalasku sunca. Provela sam još neke divne i magične trenutke zajedno sa svojim prijateljima ali neki događaji ponekada moraju ostati misterija.